Milić Vukašinović, doktor za rokenrol

Moj današnji gost je čovek koji iza sebe ima bogatu i zanimljivu biografiju. Poznat je široj javnosti na prostorima ex Yu.
Dragi moji svi, današnji gost bloga Slučajna domaćica je Milić-Mića Vukašinović, muzičar čija karijera traje već decenijama.
Autor je brojnih hitova, aranžer, kompozitor, pevač, bubnjar, frontmen grupe Vatreni poljubac, učesnik reality emisija Veliki brat i Farma, autor knjige Seksualno nemoralan tip..

                                       Muzika oko nas

SD: Mićo, dobrodošli na moj blog. Da li Vam je neobično što radite intervju sa jednom, manje-više nepoznatom blogerkom?

Milić- Poštovanje “nepoznata blogerko“, “manje više“ i bolje te našao a što se tiče te “poznatosti“, pogotovo za intelektualnu komunikaciju kao što je intervju, najmanje mi je bitna zvučnost imena onoga s kim komuniciram, u dijalogu naročito i pedigre vezan za ono “poznat“, već mi je bitna visprenost i elokvencija te visprenosti kod osobe sa kojom komuniciram, jer ovo dvoje odražavaju prodornost i širinu nečijeg mentalnog sklopa, te prema tome, opusti se Rado i budi lepršava a s obzirom da smo se već donekle upoznali, virtuelno naravno, to je dovoljno da ja pređem s tobom “na ti“, nezavisno od toga što sam dosta stariji a možeš i ti za ubuduće, za ovdje je kasno jer mi već persiraš u pitanjima.

SD: „Plavi dijamanti“ su Vaš prvi bend, i mnogi mladi čitaoci nikada nisu čuli za njega. Kako je davne 1963.godine izgledala muzička scena na ovim našim prostorima?

Milić – Moj prvi bend je ustvari bio bezimeni bend sa mojim starijim bratom koji je svirao gitaru i koji me uvukao u muziku za koju sam već bio predodređen kao bubnjar i to tako što sam dok je brat svirao na gitari, ja mu udarao ritmove rukama po stolu, stolicama, praznim kutijama ili šerpama i kad je brat dogovorio da svira prve igranke sa svojim bendom, nakon nekog vremena ga je bubnjar pred samu svirku iznevjerio i dok je bio tako u panici šta će, ja sam mu vrlo samouvjereno rekao da ću ja da mu sviram bubanj i ako do tada nikad nisam sjeo za garnituru bubnjeva i to je ispalo fantastično, toliko, da sam čak i solo na bubnjevima odsvirao na toj mojoj prvoj živoj svirci na bini, ustvari igranci, jer u to vrijeme, to je bilo 1962-1963. godine, još se kod nas nisu ni pojavili bendovi sa pjevanjem iliti pjevačem i to su uglavnom bili instrumentalni bendovi, pa si morao da budeš vrlo maštovit, da sa instrumentalnom muzikom zabaviš publiku na igranci koja je trajala najmanje tri do četiri sata.
Nakon tih mojih instrumentalnih početaka sa bratom, s njim sam se razišao u razmišljanjima i priključio sam se grupi Plavi dijamanti a zašto plavi, pa jer smo sva četvorica bili plavi i takođe smo svirali samo instrumentalnu muziku, mada su se već pojavile grupe u svijetu sa pjevačima ali šef Plavih dijamanata je bio gitarista i nije znao da pjeva, pa da ne bi uzimao pjevača, u koga bi se sve djevojke na igranci zaljubljivale a ne u njega, ostali smo instrumetralna grupa i čak pobijedili na prvoj gitarijidi u Sarajevu u Drugoj gimnaziji i pored grupa sa pjevačima i to najviše zhvaljujući meni kao “čudu od djeteta na bubnjevima“ i mom solu na bubnjevima, prvom do tada igdje odsviranog i samo da pojasnim to u vezi muzičke scene tada, muzička scena nije ni postojala jer još uvujek nije postojao ni šou biznis koji podrazumijeva snimanje svojih pjesama i izdavanje istih na pločama preko izdavačke kuće i uz medijsku propagandu putem TV-a i radija, tako da je tada, s obzirom da je jedini vid bavljenja muzikom bilo sviranje i zabavljanje publike na igrankava, najbitnije bilo da su u bendu gdje svi dobro sviraju i da bend ima što bolji i aktuelniji repertoar, uglavnom stranih, svjetskih hitova.

SD: Vi ste sami naučili da svirate gitaru i bubnjeve. 1976.godine zamenili ste sada pokojnog bubnjara Gorana-Ipeta Ivandića u Bijelom dugmetu. Saradnju sa Goranom Bregovićem imali ste i ranije, a kakva je bila saradnja sa ostalim članovima benda?

Milić – Da, samouki sam svirač i na bubnjevima i na gitari, na koju sam prešao dok sam živio u Londonu, da bi se 1974. po mom povratku iz Londona prilključio grupi Indexi i odmah nakon Indexa, grupi Bijelo Dugme ali kao bubnjar, s obe grupe, s tim što je sa Dugmetom to bio logičan slijed jer smo po povratku iz Italije 1970-te godine svirali zajedno u grupi Mića, Goran i Zoran, Goran Bregović, Zoran Redžić i ja a sa Zoranom Redžićem i prije Dugmeta u grupi Čičak, u onoj fazi sviranja igranki, poslije Plavih dijamanata, tako da smo Zoran Redžić i ja i danas najbolji prijatelji i skoro smo k’o i rod.

SD: 1977.godine ste osnovali svoj bend Vatreni poljubac a hit te godine bila je vaša pesma Doktor za rokenrol koju ljudi i dan danas slušaju. Ta pesma je obeležila vašu dalju karijeru. Vatreni poljubac je snimio 9 studijskih i 5 solo albuma. Iz današnje perspektive posmatrano, koja je vaša najdraža pesma Vatrenog poljupca?

Milić – Po povratku iz Londona 1974. ja sam u glavi imao viziju sebe kao gitariste i pjevača u hard rock triu i da bi to mogao da ostvarim i finansiski, morao sam prvo da završim saradnju sa Indexima i Bijelim Dugmetom kao bubnjar i čim sam napustio Dugme, našao sam bubnjara i basistu i uhvatili smo se podruma da navježbamo moje pjesme i da oblikujemo svirku u teškom roku, prepoznatljivom za grupu Vatreni Poljubac, kako sam nazvao grupu odmah po formiranju a taj prepoznatljiv zvuk Poljupca sviramo i danas, samo što su se promijenili članovi grupe i da naglasim da sam tih svojih pet solo projekata radio sam i oni nemaju veze sa grupom Vatreni Poljubac, sa kojom upravo snimam deseti, jubilarni album i biće gotov do Nove godine a što se tiče meni najdraže moje pjesme to je ipak Doktor za Rock’n’Roll, pogotovo što je to bila prva pjesma koju sam snimio i izdao na singl ploči sa grupom Vatreni Poljubac i to je slično onome kad neko ima desetoro djece, ipak mu je ono prvo najdraže.

SD: Jedan od pevača Vatrenog poljupca bio je I Mladen Vojičić-Tifa koji je krajem 1984.godine zamenio Željka Bebeka u Bijelom dugmetu. Da li se slažete sa mnom da je on jedan od najboljih, možda i najbolji rokeronrol pevač na ovim našim prostorima?

Milić – Album 100% Rock’n’Roll sam namjerno uradio sa Tifom kao pjevačem Vatrenog Poljupca i Tifa se baš na tom albumu dokazao kao najbolji rok pjevač kod nas, svih vremena, kao što je i taj album, najbolji rok album kod nas svih vremena i s Tifom sam dokazao da nemam problem da i neko drugi pjeva u Vatrenom Poljupcu ali generalno, što je i naša publika pokazala, zvuk Vatrenog Poljupca je neodvojiv od moje boje glasa i mog načina pjevanja.

SD: Vi ste roker u duši, ali ste napisali pesme za neke pevače narodne muzike zbog kojih su Vam zamerali u javnosti. Kako ste odgovarali na te javne prozivke?

Milić – Moram ovdje da objasnim neke stvari u vezi tog mog bavljenja narodnom muzikom a i ne samo narodnom, s obzirom da sam zakleti roker i Doktor za Rock’n’Roll a to je, da ta odrednica mene kao muzičara se odnosi na moje opredjeljenje u izvođačkom smislu, ono s čim sam najsrećniji da lično izvodim, u studiju, na bini ili bilo gdje a ja kao autor, kao i svako ko ima taj dar za stvaranje muzike, nemam ta žanrovska opredjeljenja, jer taj dar reaguje i iskazuje se u svakom vidu muzike a pošto mi je kafana tada najbliža bila i zbog uživanja u alkoholu, stvorio sam narodne pjesme sa sarajevskom pjevačicom Hankom Paldum koje su napravile revoluciju u našoj narodnoj muzici i poslije Hanke i mene počinje ustvari naša moderna narodna muzika koju više niko ne zove “novokomponovana“, što je ustvari bio naziv za šund i nešto neprimjereno, tako da i nisam dobijao zamjerke što se kao roker bavim narodnom muzikom jer su to bile pjesme u kojima su svi uživali, tako da nije ni imao ko da mi zamjera.

SD: Bijelo dugme odnosno Goran Bregović, poslednjih godina pravi koncerte i turneje sa dva pevača-Mladenom Vojičićem –Tifom i Alenom Islamovićem. Kog pevača od ove dvojice biste Vi izabrali da peva sa Vama u Vatrenom poljupcu? Da li ste razmišljali u tom pravcu, da ponovo okupite svoj bend?

Milić – Kao prvo, ja svoj bend Vatreni Poljubac nisam nikad ni rasturao, samo sam mijenjao članove i sad imam momke u bendu koji upravo odražavaju suštinu grupe Vatreni Poljubac i kao što sam već rekao, mi smo već duže vrijeme u studiju i radimo na novom albumu a i da pojasnim to u vezi pjevača i tvog pitanja koga bi odabrao da pjeva u Poljupcu, Tifu ili Alena ili čak možda Željka Bebeka, međutim Vatreni Poljubac je grupa u kojoj nema solo pjevača, već autor muzike i gitarista pjeva svoje pjesme a to sam ja i nije mi bitno uopšte da li će to pjevanje svakome da se sviđa ili neće ali te pjesme se vežu samo za moj glas, nisu one namjenski pravljene za nekoga ko samo pjeva, već su autorski i svirački izraz mog ličnog poimanja muzike i odraz su mog mentalnog sklopa.

SD: Koju muziku , sem roka volite i koje biste grupe predložili mladima da ih slušaju?

Milić – Pa kad hoću da vidim i čujem šta se dešava trenutno u našoj popularnoj muzici, prođem kroz nekoliko radio stanica i TV kanala i kompletiram sliku i samim tim sam u toku, nezavisno što ta muzika nije moja omiljena i nisam od onih što će da je popljuje zato što sam ja roker, već naprotiv, ovaj sad trend elektro-rep-popa je izvanredan i autori tog trenda su izvanredni, kao što ima i jako dobrih pjesama i u klasičnijem pop maniru ili narodnom a ono sa svjetske scene što slušam je isključivo rok muzika i to najači trend po meni, punk-pop, vrlo melodičan i dinamičan rok sa teškim zvukom, koji uglavnom izvode mladi bendovi a po meni je tu najbolja punk-pop grupa Sum 41.

                                                                      Reality show

SD: Mićo, bili ste učesnik Velikog brata i Farme. Velikog brata nisam gledala, ali gledala sam Farmu u serijalima kada ste Ivan Fece-Firči ( ex EKV ) i Vi i Vaša supruga bili učesnici. Uslovi za život na imanju u Lisoviću bili su jako neprijatni.Koliko je teško provoditi dane sa ljudima koje ste znali samo kao poznanike ili ih uopšte do tada niste poznavali-mislim konkretno na Farmu ?

Milić – Malo si pobrkala lončiće, Firči nije bio sa Suzanom i sa mnom na Farmi, bio je na Farmi prije nas a Kristijan Golubović i Stanija su bili sa nama i Maja Nikolić i Zorica Marković, mada je šteta što nisi gledala Velikog brata, pogotovo onog gdje smo bili Era Ojdanić i ja i Vikler i Negrutin i Kaja, taj je bio najbolji rijaliti od svih do sad i na Jutjubu se i danas gledaju isječci koji su postali legendarni a inače, rijaliti je psihološka igra i povezana je uglavnom sa inteligencijom, tako da su se mnogi koji su ušli misleći da će sebe predstaviti u najboljem svjetlu, jako izblamirali, jer poslije sedam dana spadaju maske i ne rade kočnice, pa iz svakoga izađe ono kakvi su on ili ona stvarno.

SD: Kako biste nazvali ljude koji tvrde da ne gledaju reality emisije a znaju sve o događanjima i učesnicima koji su tamo?

Milić – Pa to su oni koji najviše pljuju po učesnicima i nazivaju ih najgorim imenima a ustvari su gori od njih i samim tim što gledaju a stide se da kažu da gledaju, to govori o njima da su ustvari skorojevići i malograđani koji glume da su neka viša klasa građanštine a viša klasa građanštine stvarno i ne gleda rijalitije.

                                                                                          Knjige

SD: Napisali ste knjigu-autobiografiju Seksualno nemoralan tip. U lancu knjižara Delfi ona je rasprodata. Koja izdavačka kuća je objavila Vašu knjigu i da li ste i gde imali promocije?

Milić – Autobiografiju Seksualno nemoralan tip sam napisao na preko 1.200 stranica ali sam morao da je raspodijelim u tri knjige jer u štampi knjiga sa preko 400 stranica pravi problem, tako da sam taj prvi dio izdao za beogradsku Beoknjigu ali nisam zadovoljan sa saradnjom pa još uvijek tražim drugog izdavača za drugi dio koji je kompletan posvećen mom životu u Londonu a još uvijek lektorišem treći dio u kojem sam ustvari ja kakvog me ljudi znaju i kroz šta sam sve prolazio u svojoj muzičkoj karijeri i u životu, od samih početaka pa sve do raspada drage nam bivše domovine Jugoslavije.

SD: Ljubav veća od života tako se zovu pesma Vatrenog poljupca objavljena 2011.godine i knjiga koju je napisala Vaša supruga Suzana-Su. Kakve su bile reakcije javnosti kada su u pitanju CD i istoimena knjiga?

Milić – Reakcije na pjesmu su vrlo afirmativne i pozitivne a za knjigu ćemo tek da vidimo jer taj neki moj novi izdavač treba da izda i moju i Suzaninu knjigu ili ćemo na kraju sami da odštampamo određeni tiraž i da knjige sami promovišemo i distribuišemo.

SD: Kada razgovaramo o knjigama, moram da Vas pitam koji žanr Vi lično volite i koja je Vaša omiljena knjiga?

Milić – U principu volim da čitam nepoznate pisce koji me svojim stilom pisanja i prodornošću zaintrigiraju, mada u posljednje vrijeme čitam istorjiske knjige vezano za našu slavnu prošlost, prije, za vrijeme i poslije pobjede u Prvom svjetskim ratu i to nije jedna kjniga, ima ih više, kao što ima i više slavnih sudionika.

                                                      Društvene mreže, Facebook i Twitter

SD: Neke svetske, a i naše poznate ličnosti angažuju druge ljude da im vode internet stranice. Vi ste, za razliku od njih, aktivan korisnik društvenih mreža.Čini mi se, da ste se lako prilagodili modernim tehnologijama, da su Vam se dopale. Da li društvene mreže otuđuju ili ipak zbližavaju ljude?

Milić – Vrlo sam aktivan na Feisbuku a naročito na Tviteru i imam ogroman broj što FB prijatelja a što TW pratilaca i društvene mreže naravno da zbližavaju ljude, sjedite kući i nigdje ne mrdate a cijeli svijet je vaš i komunicirate sa što sa ljudima koje ste upoznali putem mreže a što sa prijateljima iz prošlosti za koje zbog rata i svega niste ni znali da li su živi.

SD: Na Facebook-u ste pronašli ljubav svog života. Kada se i kako to desilo?

Milić – Sa Suzanom, mojom suprugom sam se upoznao sasvim slučajno na Feisbuku i mada je to poznanstvo bilo virtuelno, mi smo toliko ušli jedno u drugo mentalno, da je to bilo i jače od realnog, dok nije prešlo u ljubav veću od života, koja se poslije 6 mjeseci dopisivanja i konkretizovala sa Suzaninim dolaskom iz Smedereva u Beograd i taj naš zajednički ljubavni život, vrlo realno traje evo već osmu godinu.

SD: Pratim Vaše statuse na Twitteru. U njima iznosite Vaše stavove o brojnim političkim i društvenim zbivanjima u Srbiji. Neke Vaše kolege tvrde da ih ne zanima politička scena, a drugi se aktiviraju tokom prediziborne kampanje u političkim strankama. Šta mislite o ovoj temi? Da li je dobro da muzičari ćute ili da se opredele za neku stranku?

Milić – Uključim se u političke polemike na Tviteru samo kad me neko stvarno iznervira svojim neobjektivnim i vrlo pristrasnim komentarima, sa ogromnom količinom mržnje prema svom političkom oponentu i ogromnom količinom vulgarnog vrijeđanja, zbog čega i jesam protiv demokratije i za vojnu diktaturu sam jer naše društvo još nije postiglo stepen političke kulture da uopšte može da upražnjava blagodeti demokratije.

SD: Koja glasi Vaša poruka čitaocima ovog bloga?

Milić – Ne očekujte ličnu sreču ako ste iznevjerili sebe i izgubili svoje tlo pod nogama jer sreća bi se i ugnijezdila kod vas samo ne zna ko ste a ni gdje ste.

8 thoughts on “Milić Vukašinović, doktor za rokenrol

  1. Draga Rado, obozavam tvoje intervjuee jer uvek bolje upoznam tvoje sagovornike i osetim kao da sam ja sama sa njima pomalo popricala. Uskoro cu ti napisati preporuku ako ce ti uopste znaciti. Mislim da je tvoj blog citaniji od mnogih medija na Internetu i jos malo pa ce placati da se reklamiraju kod tebe. Veliki pozdrav, Tamara Kuzmanovic

    1. Tamara, hvala na ovom lepom komentaru, intervjui mi zaista idu od ruke, kolumne nešto manje. I hvala unapred za preporuku, sve najbolje, pozdrav!

      1. Одличан интервју.
        Комплименти & честитке,
        Поздрав Вама и др. Милићу.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.